Vojni mimohod

ĆIĆO:
Lepi?

LEPI:
Spreman!

ĆIĆO:
Šusta?

ŠUSTA:
Spreman!

ĆIĆO:
Škembi?

ŠKEMBER:
Spreman!

ĆIĆO:
Po – kret!

Iz razglasa se začuje glas Ante Župana, glasnogovornika preškog HDZ-a.

ŽUPAN:
Tup tup, jen dva jen dva. Dragi mještani Preka, vojni mimohod Općine Preko službeno započinje. Molim okupljene da na početku pozdrave prisutne u svečanoj loži, na klupi kod sv. Ante. Dajmo veliki pljesak za premijera Općine Preko, gospodina Juru Brižića, te za predsjednika Općine Preko, gospodina Grofa.

Brižić i Grof ustanu. Tri žene u narodnoj nošnji pored njih zaplješću. Četvrta drži košaru punu frita i pokušava jezikom odlijepiti jednu od gornje dentijere. Brižić i Grof se blago naklone i sjednu.

ŽUPAN:
Manifestaciju otvaramo s avijacijom. Pozdravimo svi junaka Domovinskog rata i vojnog invalida Škembera.

Škember ozbiljna lica prolazi pored svečane lože. Dok lijevom rukom upravlja električnim kolicima, desnom na tankom konopcu drži zmaja koji mu leti desetak metara iznad glave.

ŽUPAN:
S rasponom krila od sto sedamdest centimetara, uz pogodan vjetar Škemberin zmaj lak je za manevriranje, a poput najmodernijeg drona, kamufliran šarenim resicama i mašnicama, može se u svakom trenu sručiti na neprijatelja.

Brižić, Grof i tri žene u narodnoj nošnji zaplješću.

Škember skrene prema parapetu. Pri skretanju zmaj izgubi otpor zraka i naglo izgubi visinu. Uz pomoć maestrala odleti udesno i zamota se oko jabrola na kojem vijori hrvatska zastava.

ŽUPAN:
Dobro, idemo dalje. Sljedeće na redu je pješastvo, pješašstvo, pješas…, pješadija. Pozdravimo svi Šustu.

Šusta u rukama drži pljucu napravljenu od plastične laprorice, a dok u visokom skipu odlučno korača prema loži, iz džepova mu ispadaju crne bobice.

ŽUPAN:
Šusta je opremljen suvremenom trinaestmilimetarskom pljucom, dometa petnaest metara, s plodovima javora ubranima u Jardinu i mogućnošću rafalne paljbe od deset bobica u minuti.

Brižić, Grof i tri žene zaplješću. Brižić gurne dva prsta u usta i glasno zazviždi. Pri tome skoro povrati teleći kotlet koji je nabrzinu pojeo za marendu. Šusta skrene prema parapetu.

ŽUPAN:
Nakon Šuste pozdravimo Lepog. Lepi pripada specijalnoj antiterorističkoj postrojbi. Obučen je za borbu u najtežim uvjetima, po jakom jugu, olujnoj buri, pa čak i nakon obilnog ručka.

Lepi u ruci drži praćku od tvrdog kabela za struju. U džepovima maskirne košulje nosi iskomadane tanke žice od električnih instalacija, kombinirkama zaobljene u oblik slova u. Jedna ga bode ravno u lijevu bradavicu.

ŽUPAN:
Praćka od Lepoga omotana je crnom izolir trakom. Ovo oružje je najoptimalnije u bliskoj borbi, gdje zbog nečujnosti ispaljenih metaka psihološki djeluje negativno po neprijatelja, najčešće ga tjerajući u bijeg.

Brižić, Grof i tri žene pojačano zaplješću. Lepi vojničkim korakom skrene prema parapetu.

ŽUPAN:
Sljedeće na redu je artiljerija. Pozdravimo svi Ćiću.

Ćićo korača s dvije narančaste Studenac kese natrpane kamenjem.

ŽUPAN:
U mladosti je Ćićo bio naša velika nada u bacanju kladiva, i zato danas, ove kese težine sedam kilograma i dvadeset šest dekagrama, sa svojom savršenom tehnikom okretaja i izbačaja može baciti do trideset metara.

Grof vikne bravo, a Brižić i tri žene zaplješću. Ćićo teškim korakom skrene prema parapetu.

ŽUPAN:
Hvala našim postrojbama. U drugom dijelu mimohoda dat ćemo riječ premijeru Juri Brižiću.

Župan preda Brižiću mikrofon i ovaj ustane.

BRIŽIĆ:
Tup tup, jen dva jen dva. Fola našoj vojsci i njihovin glovnin zapovjedniku Ćići. Sa zadovoljstvun i ponosun moren reći da je mimohod bi impresivan, oružje je super i spremni smo se momentalno suprotstaviti svakome neprijatelju. Žo mi je jedino ča nismo mogli pokozati ratnu mornaricu jer je Sopa pošo s kaićun na Poljanu brčiti vršu, a Žlepa je prije sezone poni batelu Zavrh da bi mogo vez iznojmiti turistima. Ali bez obzira, vojska nan je fantastična. Jača nego Koljska. Za kraj, da ću rič Grofu.

Grof uzme mikrofon.

GROF:
Tup tup, jen dva jen dva. Dobar dan. Lipo je biti denas u Prijeku. Nakon trideset godin imon osjećaj da se opet neko ratno vesjelje kuvo. Nova generacija dicije odgojena na Tomsonu i crikvi je očito spremna. A ka su mlodi spremni, mi stariji in tribomo dati podršku.

Brižić, Župan i tri žene zaplješću. Župan uzme mikrofon.

ŽUPAN:
Hvala vam. Ovime završavamo manifesta…

Ćićo digne ruku.

ŽUPAN:
Kažite zapovjedniče?

ĆIĆO:
Je moren jo nešto reći na razglas?

ŽUPAN:
Dakako, dođite.

Ćićo spusti kese na tlo te se žurnim korakom vrati s parapeta. Župan mu pruži mikrofon.

ĆIĆO:
Svi prije mene su rekli tup tup i jen dva jen dva, a jo ću samo reći da se denas dogodila greška u komunikaciji. Brižić i Grof pričaju da smo s ovin oružjen spremni za rat ča nadolazi. To je smišno i naivno. Nismo mi baš toliko budalasti. Ovo ča nosimo u rukama ni oružje za taj rat. Ovo je oružje za ono ča će dojti posli njega. Oružje za doba ka ne bude ničeg.

Jedna žena krene pljeskati, pogleda okolo pa stane.

ĆIĆO:
Znote onu poznatu Ajnštajnovu proročansku rečenicu koja glosi „Ne znam s kakvim će se oružjem voditi Treći svjetski rat, ali Četvrti će se voditi toljagama i kamenjem”. E pa neka naša nabrijona dica s Tomsonun u grlu i krunicama u rukama krijenu u svoj Treti rat, a mi ćemo s našin kuolcima i babuljima strpljivo pričekati onaj Četvrti.

Tri žene sramežljivo zaplješću.

ĆIĆO:
Ustaj vojsko!!!

Lepi i Šusta se prenu na parapetu. Škember se okrene kolicima.

ĆIĆO:
Za Ajnštajna!

LEPI, ŠUSTA I ŠKEMBER:
Spremni!

Tri žene pojačano zaplješću. Četvrta napokon proguta odlijepljenu fritu.