Na primjeru gradnje šetnice na plaži Jugo u Preku – čija je prva faza donijela kaznenu prijavu načelniku Brižiću – pitamo se: koristi li Preku doista njegov privilegirani položaj u općini?

Pišu: Kumarice
Na društvenim mrežama već godinama kruži mantra – Prečanima posebno iritantna – da lokalna vlast razvija Preko nauštrb ostatka općine. Primjedba je, budimo pošteni, u velikoj mjeri točna: Preko doista dobiva najviše pažnje. No kako aktualno vodstvo – ionako obilježeno upitnim sposobnostima i sumnjivim namjerama – razvoj već godinama promatra gotovo isključivo kroz prizmu turizma i mjeri ga kubicima izlivenog betona, zanemaruje se činjenica da zbog takve politike Preko plaća i najvišu cijenu: nepovratnom devastacijom prostora.
Uzmimo za primjer priču iz 2022. godine kada je načelnik Općine Preko, Jure Brižić, odlučio izgraditi pedesetmetarsku šetnicu od Inine pumpe do mulića na Belišću. Bila je to prva faza projekta gradnje petsto metara duge promenade koja bi trebala prekriti plažu Jugo u Preku. Međutim, ubrzo po početku radova otkriveno je da građevinska dozvola ne postoji. Za Slobodnu Dalmaciju načelnik je objasnio kako dozvola nije potrebna jer je riječ o „jednostavnoj građevini“. A na pitanje zašto se na informacijskoj ploči ipak nalazi njezin broj, odgovorio je dosjetkom: to nije broj dozvole, nego broj rješenja kojim se potvrđuje da dozvola nije potrebna.
Ostavši imun na načelnikov humor, Državni inspektorat postavio je službeni znak i traku kojima je naređeno zatvaranje gradilišta. No načelnik se na zabranu radova oglušio te je gradnja nastavljena i privedena kraju.
Epilog je stigao u obliku kaznene prijave koju su policijski službenici Odjela gospodarskog kriminaliteta i korupcije podnijeli protiv Brižića, izvođača radova i projektanta – zbog protupravnog nasipanja plaže, krivotvorenja dokumenata te skidanja službenog pečata i znaka.
A šetnica se, prilikom prve jače bure, urušila.
U nekim bi sredinama to bio politički kraj. Ali ne i u Općini Preko, gdje HDZ-ov načelnik, dok čeka pravosudni rasplet prvog dijela projekta, samouvjereno slaže papirologiju za nastavak radova.
Dokumentacija predviđa dovršetak petsto metara šetnice na plaži Jugo – od mulića na Belišću do Marine Preko – rekonstrukciju zelenila, izgradnju parkirnih mjesta za osobe s invaliditetom i – tko bi rekao – obnovu spomenute urušene pedesetmetarske šetnice. Za projekt je u ovogodišnjem proračunu osigurao 753.240 eura, a dobio je i zeleno svjetlo od ovlaštenih županijskih i državnih tijela, koja su dostavila izvještaj prema kojem za zahvat nije potrebna procjena utjecaja na okoliš.
Stavimo li na stranu pravorijek mjerodavnih službi da betoniranje ne šteti prirodi – posebice, valjda, onoj koju prekriva – iz perspektive neutralnog promatrača razumno je zapitati se zašto tim novcem ne obnoviti put od trajektnog pristaništa do Marine Preko, koji već godinama propada pred očima svih, nego nasipavati more? Je li more doista u gorem stanju od kopna?
Iskustvo, naravno, pokazuje drugačije. Pretprošle godine postavljene ploče na plaži Elektra same su se podigle već nakon nekoliko tjedana, što je kupačima omogućilo da pri preskakanju glume Super Marija. Slično je i s pločama urušene šetnice, koje su lani upotrijebljene za sanaciju rive u središtu mjesta. Razlika u boji i materijalu toliko je očita da prolaznici zakrpu na rivi refleksno zaobilaze jer nalikuje grobu.
Tu je i brdo zemlje u Šošinom polju, nastalo nakon iskopa temelja za novoizgrađeni Hiltonov hotel, koje obraslo travom strši poput kulise iz kakve holivudske distopije. Spomenuti treba i igralište kod Lučke kapetanije, svečano otvoreno prije lokalnih izbora 2017. godine, a danas u stanju kao da je izgrađeno stoljeće ranije: prepuno jama nastalih zbog pucanja podloge i ulegnuća terena, zbog kojih je igra na njemu praktički nemoguća.
O stalnom krpanju putova zbog čestih puknuća vodovodnih cijevi i smradu kanalizacije na potezu Sv. Ante – Dvorina bolje je i ne govoriti.
I dok običan svijet promatra fušeraj kojem bi zavidio i legendarni dvojac iz animirane serije „A je to!“, nadležne institucije neumorno guraju po svom. Odatle se nameću nova pitanja: kako se s projektom „Plaža Jugo“ može nastaviti ako je još u prvoj fazi podignuta kaznena prijava? Koliko godina treba proći da se podigne optužnica? Ili, preciznije: tretira li državno odvjetništvo prijavu kao praznu kamenicu – otvori je, zatvori je i potom je više ne dira? I, konačno, koliko načelnikovih svinjarija mogu istrpjeti mještani Preka?
Odgovori su neizvjesni. Sudbina plaže, čini se, mnogo je izvjesnija. Ako se planovi ostvare, uskoro bi mogla nestati pod petsto metara šetnice. Postat će sigurnija od valova, od bure i maestrala – možda i od same sebe. U toj simfoniji suglasja općinskih i državnih vlasti, usputne neugodnosti poput kaznene prijave djeluju kao sporedne fusnote: formalno prisutne, ali dovoljno sitne da ne remete glavnu radnju.
Ako pak preobrazba plaže u šetnicu jednoga dana završi novim urušavanjem – jer, za razliku od HDZ-ove šape u Općini Preko, i beton katkad zna popustiti – pa umjesto pijeska i kamenčića obalu prekrije hrpa razbacane šute, to neće biti poraz. Bit će to nova etapa, prilika za novi projekt s novim sredstvima i istim obrascima koji uvijek pronađu način da se izliju – ako ne u more, onda u interesni bazen lokalnih moćnika.
Zato, Prečani, kad sljedeći put čujete prigovor da se vaše mjesto razvija više od drugih, slobodno uzvratite dobronamjernom željom:
Dabogda vam načelnik po selu betonirao.

Odgovori