O Ćući i ćućavcima

Prema prošlotjednom pisanju portala Naši školji, načelnik Jure Brižić smijenio je direktora Obale i parkova Endija Ćuću zbog „gubitka povjerenja te radi zaštite interesa Općine Preko i građana“.

Obrazloženje razloga smjene je standardno u političkom diskursu: nešto se reklo, a zapravo se nije reklo ništa.

Neslužbeno se govori da je problem nastao kada su radnici Obale i parkova tijekom radnog vremena postavljali krov na njegovoj kući. Fotografije su navodno završile na društvenim mrežama. No u zemlji u kojoj lokalni moćnici često tretiraju općinske zaposlenike kao osobne sluge, takav bi grijeh teško zaslužio i usmenu opomenu, a kamoli smjenu.

Zato se znakovitijom čini druga epizoda.

Prije nekoliko mjeseci Ćuća je prijavio ilegalne radove na pomorskom dobru na području luksuznog Lioqa Resorta kod zaselka Guduće. Vlasnici resorta, slovački investitori iz tvrtke Sitno Holding, godinama njeguju dobre odnose s općinskim vlastima. Tako su 2020. godine od Općine Preko kupili zemljište u Prtljugu za gradnju novoga turističkog kompleksa.

Oporbeni vijećnici tada su javno prosvjedovali, tvrdeći da je zemljište prodano po cijeni dvostruko nižoj od tržišne. Načelnik Brižić odbacio je te navode uz obrazloženje da je riječ o projektu od strateške važnosti za općinu.

Ćuća je, dakle, upravo te investitore snimio mobitelom u nezakonitoj radnji, a snimku na kojoj bager i kamioni iskrcavaju kamenje duž obale proslijedio je lokalnim portalima. Brižić je tim povodom medijima šturo izjavio kako mu „stvarno nije poznato što se tamo događa“.

Što je navelo Ćuću da prijavi nezakonitost, ostaje također nepoznato. Posebice jer je svo vrijeme – od lokalnih izbora 2017. na kojima Brižić postaje načelnikom – upravo on bio glavni ćućavac. 

Taj se termin odnosi na operativca bez kojeg lokalna vlast praktički ne može funkcionirati. Ćućavac je vojnik partije koji, između ostalog, izvršava naredbe dobivene neslužbenim putem: od pritisaka na kandidate oporbenih lista tijekom izbora do probijanja puteva i gradnje đige na pomorskom dobru.

Ako je, prema tome, Brižićev ćućavac doista stradao zato što je prijavio ilegalne radove, to bi bila gotovo školska definicija političke tragedije u Hrvatskoj: čovjek cijelo desetljeće služi HDZ-u, a onda napravi kobnu pogrešku i pozove se na zakon.

Čak i po Brižićevim standardima bilo bi glupo nakon takvog čina reagirati i dati Ćući otkaz. Netko bi, naime, mogao postaviti nezgodno pitanje. Pravi trenutak za smjenu došao je nekoliko mjeseci kasnije, uz prikladan povod i postavljanje krova. Barjak je zavijorio, a ćućavac odlepršao. 

Na Ćućino mjesto, s privremenim mandatom do 30. rujna 2026. godine, iz mirovine je vraćen Branko Kolega. Prema Brižićevu obrazloženju, njegov je zadatak „osigurati stabilno i nesmetano funkcioniranje“ općinske tvrtke.

Nema sumnje da će to i postići. Kolega je poznat po tome što je 2017. bio obuhvaćen optužnicom zbog pogodovanja Zvonku Nižiću. Poznatom preškom poduzetniku navodno je – zajedno s još četvoricom optuženih – pogodovao pri dobivanju koncesije za parkiralište kod trajektnog pristaništa u Preku te pri izgradnji ribarnice i tržnice, suprotno uvjetima natječaja. Materijalna šteta mjerila se milijunima.

Kolega stoga posjeduje sve vrline ćućavca: nema običaj propitivati zapovijedi šefova i ne dolazi u iskušenje samovoljno djelovati. Nagradu za takvu postojanost dobiva u mogućnosti da u mirovini mirno promatra kako optužnica protiv njega skuplja prašinu u nekoj ladici državnog odvjetništva, s dobrim izgledima da ondje dočeka zastaru.

A ako netko od nadređenih osjeti potrebu ponovno ga aktivirati, makar i privremeno, spreman je uskočiti i odraditi sve što se od njega zatraži.

Koliko je taj mehanizam lojalnosti automatiziran i koliko se unutar HDZ-a njeguje mreža uzajamne zaštite – pri čemu Ćućina sudbina odskače kao rijetka anomalija – pokazuje i sljedeći primjer međugeneracijske solidarnosti.

Poput načelnika Brižića koji je – suočen s problemom – posegnuo za iskusnim Kolegom, bivši zadarski gradonačelnik Božidar Kalmeta okrenuo se mladom gradonačelniku Šimi Erliću. Kalmeta se nedavno našao u nezavidnoj situaciji prilikom nepravomoćne presude kojom je proglašen krivim za malverzaciju vezanu uz jedan propagandni spot. Erlić mu je pritom bez premišljanja priskočio u pomoć jasnom i kratkom izjavom: „Vjerujem u nevinost gospodina Kalmete“.

Nekoga bi mogla zavarati politička funkcija: obnašanje dužnosti gradonačelnika ne isključuje istodobno obnašanje dužnosti ćućavca. Štoviše, upravo iskazivanjem lojalnosti Erlić pokazuje da je prije svega podanik stranke, a tek potom gradonačelnik.

Razlika između Erlića i Ćuće, kao dvaju tipoloških primjera gradskog i općinskog HDZ-ovca, nalazi se u njihovoj poziciji unutar sustava. Jedan ima ambiciju učvrstiti se u udobnu uredsku poziciju iz koje će s vremenom sam moći proizvoditi i raspoređivati vlastite kadrove, dok je drugi usprkos svemu potrošna vrsta, čija je korisnost mjerena izvršenjem zapovjedi na terenu. 

Zato se u prvom slučaju iznošenjem podrške mentoru stječe kapital za napredovanje u hijerarhiji, a u drugom se pozivanjem na zakon dobiva otkaz. 

U oba slučaja, međutim, mehanizam ostaje stabilan, a interesi građana „zaštićeni“: jer kada jedan ćućavac ispadne, sustav ga jednostavno zamijeni kolegom.