Nezavisna lista da HDZ zablista

U Općini Preko postoji jedna osebujna vještina koja se usvaja brzo, gotovo instinktivno, čim se osvoji vijećnički mandat: prvog radnog dana entuzijastično zakoračiš u zgradu općine, a onda, sljedeće četiri godine, nestaneš iz javnosti.

To umijeće je kod vijećnika HDZ-a nadograđeno: ako načelnik nešto predloži, radosno mahneš repom, isplaziš jezik i podigneš šapu – ostatak vremena buljiš tupo u strop.

Nasuprot tome, pred lokalnim izborima u svibnju prošle godine, javnosti se predstavila „Nezavisna lista za sva mista“, s programom koji je naglašavao odmak od ustaljene pasivne politike uz obećanje uključenosti, transparentnosti i redovitog informiranja ili, kako je to formulirao jedan njihov pristaša, „da im malo zapaprimo“. Lista je ubrzo uspjela privući birače te je na izborima dobila 409 glasova i osvojila tri (od mogućih trinaest) mandata.

Ali ništa od obećanja. Prođe više od pola godine, a među njima je zavladalo – kao da su, božemeprosti, HDZ-ovci – meditativno stanje nepostojanja.

Njihova postizborna mimikrija možda je nekoga iznenadila, no njezin se uzrok otpočetka nazirao u paroli s dna programa: „Nije važno tko je kriv za prošlost, važno je kako ćemo dalje.“ Naizgled naivna, ta maksima ima sasvim konkretnu funkciju.

A konkretnost se, u ovom slučaju, zove Dario Ivanac.

Ivanac je na izborima prošlog svibnja nastupio kao prvo ime „nezavisnih“, liste koja se, kako rekosmo, predstavljala kao svježi povjetarac u ustajalom političkom akvariju općine. No Ivančeva pojava u političkom životu bila je sve samo ne djevičanska. Već na lokalnim izborima 2021. godine bio je kandidat „Nezavisne liste“ Karla Novoselića, dugogodišnjeg HDZ-ova potrčka i nekadašnjeg zamjenika ozloglašenog načelnika Ante Jerolimova.

S drugog mjesta na listi tada je ušao u vijeće, gdje je četiri godine letargično promatrao načelnika Brižića dok se ovaj koprcao u blatu projekta Prtljug, da bi na koncu iz tog mulja izronio s općinskim dugom od 2,5 milijuna eura. Usto, Ivanac nije zucnuo ni kad se ilegalno nasipala pedeset metara duga šetnica u Preku, zbog koje je Brižić zaradio kaznenu prijavu. Eto zašto „nije važno tko je kriv za prošlost” i zašto danas, u 2026. godini, pred istim tim Brižićem, ovaj put u društvu „svojih“ vijećnika, Marinom Rogomentićem i Jasminkom Lušticom, u zgradi općine bezbrižno kontemplira.

Mještani općine možda se pitaju kako bismo, izuzmemo li hadezeovsku prošlost nositelja liste, uopće znali da Ivanac, Rogomentić i Luštica podržavaju Brižića kada u javnom prostoru ne postoje?

Tu nedoumicu razrješava banalna činjenica da Brižić i dalje obnaša dužnost načelnika. Naime, tri vijećnika „Nezavisne liste“ i četiri oporbena vijećnika SDP-a čine stabilnu većinu od sedam ruku, sasvim dovoljno da se načelnika, primjerice, upita o sustavnom preferiranju razvoja Preka nauštrb ostalih mjesta, dodjeli općinske nagrade mafijašima ili organiziranju dodatne trajektne linije za obožavatelje ustaškog estradnjaka. Ukratko, više nego dovoljno da ga se stjera u kut suprotstavljenim većinskim mišljenjem, pa da ovaj, suočen s akumuliranim grijesima, pristane na kapitulaciju te ponudi ostavku.

Ako mještani još sumnjaju, slijedi nedavni primjer njihove lojalnosti. U zadnjem sazivu vijeća, prije nekoliko tjedana, na poticaj SDP-ovca Mihovila Valčića krenulo se u rješavanje notornog problema neorganiziranog turizma na Ošljaku. Međutim, u trenutku glasanja, troje „nezavisnih“ odlučilo je ignorirati interni dogovor sklopljen sa SDP-ovcima prije sjednice te su na Brižićev zapovjedni mig podvili rep i glasali protiv Valčićeva prijedloga.

Zbog čega je u interesu načelnika da se tijekom ljetne sezone ne riješi problem prekomjernog iskrcavanja turista, koji dvorove i vrtove na Ošljaku doživljavaju kao javni WC, ostaje otvoreno. A zbog čega „Nezavisna lista“ u tome podržava načelnika, nije zapravo važno. Jedino što je važno jest – „kako ćemo dalje“.

A dalje ćemo, čini se, onako kako smo i dosad išli: tiho, nevidljivo i poslušno, uz pokorno povlačenje kad god se začuje Brižićev zvižduk. Sjetimo se, uostalom, one frajerske: „da im malo zapaprimo“. Nije trebalo biti posebno pronicljiv da se shvati kako papar nikada nije bio namijenjen tome da vlast kihne, nego isključivo da se začini već skuhana načelnikova juha. Ne da se sustav uzdrma, nego da mu se diskretno popravi okus.

Naravno, Ivanca i njegove kolege ipak ne treba promatrati kao izdvojene slučajeve osobnog moralnog posrnuća, nego kao dio šire, već viđene matrice. Oni se uklapaju u dugogodišnji kontinuitet takozvanih „nezavisnih“ vijećnika koji formalno stoje izvan stranaka, a praktično služe održavanju postojeće vlasti.

U tom smislu, vijećnici „Nezavisne liste“ doista provode svoj program doslovno i bez odstupanja: ako načelnik nešto predloži, radosno mahnu repom i podignu šapu – ostatak vremena plaze jezik i bulje tupo u svoje glasače.